Zanimljivo je svakodnevno pratiti vijesti u prime time terminima nacionalnih hrvatskih televizija. Događanja, prilozi, informacije, prepune su sadržaja s juga zemlje i naravno Zagreba. Gotovo je sigurno da i na malim ekranima gledamo svojevrsnu neujednačenost u informativnom izvješćivanju bez obzira o kojoj tv kući se radi
Plasiraju se naravno i vijesti kontinentalnog dijela Hrvatske, ali nekako zapinje pogled do Međimurja. Danima se o tom najsjevernijem dijelu ne govori NIŠTA. Po onoj ako nije na televiziji nije se dogodilo pa tako se i u Međimurskoj županiji ne događa NIŠTA.
Nema tako kulturnih događanja, nema sportskih, društvenih, nema zanimljivosti, gotovo ne postoji gospodarstvo, a da o obljetnicama i ne govorimo. Međimurje se pojavi samo u slučajevima s lošim predznakom, kada smo najzaraženiji, kada se dogodi ubojstvo, kada nacionalna manjina digne glas, ili kad ponovno biramo župana. A tada na scenu stupaju akcenti izgovora naših mjesta i naselja, kao da živimo u nekoj drugoj državi.
Kriteriji urednika u najmanju ruku su čudni i zaista je vrijeme da netko s višeg položaja reagira i upozori na nelogičnosti ravnomjernog teritorijalnog informiranja. Čudno je i to da sve tv kuće imaju svoje novinare na području sjeverozapadne Hrvatske, ali nikako da pređu taj dravski most kao da je nekakvo prokletstvo.
Primjer i nelogičnost osjetili smo jučer, na dan 9. siječnja kada je Međimurje sjedinjeno s maticom zemljom Hrvatskom. Povijesni dan kako za nas, a nadamo se i Hrvatsku. Spomendan koji je verificirao i Hrvatski sabor. Nažalost, za taj događaj na nacionalnim tv kućama u prime time nije bilo prostora.
Nekada se s pravom priupitamo, jesmo li uopće mi u Hrvatskoj?
Foto: Dreamstime
Urednik
