Piše: KRISTINA GITA KAVRAN
Svijet je zasićen stvarima zbog kojih više ne znamo uživati u onome što imamo. Ne znamo uživati u svojoj djeci, u svojim partnerima. Stalno smo nezadovoljni i frustrirani, stalno nešto tražimo, ničim nismo zadovoljni. Svi su nam krivi za sve. Maltretiramo prvo druge, a zatim sebe. Stalno se vrtimo u krug tapkajući po istoj utabanoj stazi, po stopama starih, iskrivljenih obrazaca ponašanja, navika, stavova. Stalno se žalimo, u tome smo najbolji i na tome smo već davno maturirali. Ne činimo ništa da to promijenimo, ni jedan jedini korak dalje od svega nabrojenog.
Ne želimo se odreći stanja u kojem smo jer se plašimo drugačijeg, novog, možda čak i boljeg. A zapravo se plašimo samih sebe. Sve to govori vam da se dovoljno ne volite, odnosno da se volite na krivi način. Igramo ulogu žrtve, gubitnika ili krvnika. Ali zašto bismo morali biti bilo što od navedenog? Zašto jednostavno ne bismo mogli izabrati nešto drugo, nešto drugačije od svega dosad i krenuti bar jednom na drugu stranu, na put novom cestom, cestom kojom još nismo vozili? Što ako izvan okvira postoji bolje, ljepše, ugodnije, vedrije? Što ako s druge strane pronađemo radost, sreću, nikad viđeno unutarnje zadovoljstvo, osjećaj ispunjenosti, a ne prazninu?
Ali ne, udobnije nam je na našem starom mjestu gdje odmaramo u zoni komfora i jadikujemo, kritiziramo, osuđujemo, neprekidno tražimo mane, greške i sve doživljavamo kao napad. Zašto bismo uopće bilo što mijenjali kad nam sve tako savršeno odgovara?
Da nije tako, da je obrnuto, ne bismo nastavili njegovati jadikovanja, prigovaranja, žaljenje, kritiziranje. Ne bismo nastavili hraniti ono što nas čini nezadovoljnima, frustriranima, ogorčenima. Prestanite hraniti sve ono što vas čini negativcem. Promijenite nešto. Naravno, lakše je prstom pokazivati na sve ostale oko sebe i čekati njihov prvi korak. Lakše je čekati na to da oni preuzmu odgovornost za vaše želje, potrebe, zdravlje, sreću, mir.
Dokažite i pokažite, ne drugima, već sami sebi da se u vama krije velikan, heroj kakvog svijet još nije vidio i krenite u korjenite promjene. Pretresite svoj život iz temelja, zaboravite na sve što ste dosad naučili i krenite iznova učiti hodati.
Učiniti nešto, promijeniti nešto u svojim malim, skromnim, ali ne i nebitnim životima. Proces u kojem se isprepliće gomila odricanja, gubitaka, i emocionalnih i fizičkih, ali samo u početku. Da, najteže je napraviti taj prvi sudbonosni korak i konačno se boriti na pravi i zdrav način i izboriti se za svoje sretno mjesto pod suncem.
Možda se bojite baš toga – što biste sve mogli izgubiti na tom putu, u tom procesu transformacije. Kao i na svakom putovanju, izgubi se samo ono što vam više ne treba, izgube se tereti koje smo godinama skupljali, skrivali ih i čuvali kao svoje najvrjednije blago. Izgubi se samo ono što nas je sputavalo, usporavalo, ranjavalo. Ne izgubi se ništa dragocjeno, iako nam se ponekad tako može i činiti. Nikad ne znamo koja je svrha gubitka i što se sve skriva iza njega, ali budite sigurni da je sve samo najbolje. To vidimo tek kad sve prođe.
Pozivam vas da budete svjesni da svaki put kad krećete iznova, transformirajući svoje živote, navike, želje, snove, iz vaših života odlazi i nestaje samo ono što vam više ne pomaže i ne služi svojoj svrsi ili je odavno izgubilo smisao. Duboko udahnite, vjerujte i učinite prvi korak u bolje sutra. Možete to!
