Društvo VETERAN je još uvijek u fazi osnivačke konsolidacije s težištem da omasovljenju članstva, prvenstveno s područja Općine Gornji Mihaljevec, kao domicilne Općine, ali je otvoreno prema veteranima svih ratova koji su se vodili za Hrvatsku.
Poteškoće koje se javljaju u realizaciji ovog cilja su što se de facto braniteljska populacija “povukla u ilegalu”.
Utjecajem politike, posebno tzv. “novih suvremenih političara” branitelji su u društvu marginalizirani i degradirani do te mjere da se djeca branitelja srame reći da su im roditelji branitelji, a mnogi branitelji svojoj djeci ni ne kažu da su branitelji (utjecajem politike i ti branitelji su se počeli sramiti što su bili hrvatski branitelji).
To je nova Hrvatska katastrofa. Kriminalizacijom branitelja, po modelu “pojedinačni slučaj tretirati kao stanje cijele populacije”, stvorila se slika da su branitelji teret društva (države) koju su stvarali.
Na primjeru domicilne Općine prikazujemo stanje i odnos politike i društva prema hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata, a ruku na srce, da tih ljudi nije bilo, danas ne bi ni Općine bilo!
U Općini Gornji Mihaljevec je evidentirano 164 branitelja – 8,5% populacije (žena – 1, muškaraca 163). Na sreću poginulih branitelja nema. Do sada su 23 branitelja umrla, uglavnom zbog teških bolesti na koje je nesumnjivo utjecalo učešće u rati. Na području Općine živi 6 HRVI.
Naravno da ne treba etiketirati branitelje, oni su samo “obični ljudi”, ali određeni period u svom životu su riskirali čak i život da svima osiguraju uvjete da grade bolju budućnost. Česte se zaboravlja da za sve nedaće, nelogičnosti, kriminal itd. koje su zadesile Hrvatsku u poslijeratnom periodu nisu krivi branitelji. Velika većina branitelja se poslije izvršenje “duga prema Domovini” vratila svojim redovnim poslovima kojima su se bavili i prije Domovinskog rata.
Nikada u poslijeratnom periodu Općina (odnosi se na sve JLS u Međimurskoj županiji) nije priredila čak ni prijem za hrvatske branitelje. Formalno se za Dan branitelja okupi nekolicina branitelja isključivo u organizaciji udruga branitelja, organizira polaganje vijenaca, paljenje vijeća i eventualno Sveta misa za poginule i nestale hrvatske branitelje.
Općina nema evidencije o braniteljima, pojma nemaju koji žitelji Općine imaju status branitelja, ne znaju koji su HRVI, ne znaju kako žive obitelji branitelja, a posebno umrlih branitelja, jer zamislite to nije po zakonu ?! Ali je po zakonu da Općina mora imati Socijalni program i socijalnu politiku, gdje je prioritet na pomoći u brizi o braniteljima, a posebno HRVI. Možemo li danas govoriti o toj Socijalnoj politici u bili kojoj Općini/Gradu?
U Društvu VETERAN smatramo da je umrli branitelj poslije rata, jednako mrtav kao i poginuli branitelj! U Društvo se pitamo imaju li branitelji pravo bar u smrti da ih se netko sjeti, da ima gdje njima u čast zapaliti svijeću? Nažalost neki branitelji su preminuli i pokopani bez državni počasti na koje imaju pravo, obitelj preminulog nije ni znala da ima pravo na neke oblike pomoći od Ministarstva hrvatskih branitelja, a iza umrlih nije ostala ni Hrvatska zastava.
Društvo VETERAN javno pita: Nije li moralna (možebitno i politička) obaveza čelnika JLS da se prigodnim riječima oproste prilikom ukopa od svakog umrlog branitelja?
Oni koji ne žive u braniteljskim obiteljima, pojma nemaju koliki teret nose i koliko su stradale te obitelji. Ne malo obitelji se i raspalo kao direktna posljedica učešća branitelja u ratu. Iz rata se nisu uvjetno rečeno vratili “isti ljudi”. Ratna situacija je nesumnjivo i dokazano ostavila traga na psihi i zdravlju (stres) ljudi, i jako teško se posebno u dužem periodu se obitelji teško nose s tim problemom, jer im “otac/majka više nosu oni koje oni poznaju”. Tu je jako važna pomoć društva, a kojeg to društva, ako domicilne JLS?
Nikada nijedna Općina nije organizirala neki oblik pomoći braniteljskim obiteljima. Naravno ! Kad ni ne znaju tko su branitelji u Općini.
Općina Gornji Mihaljevec ima bar statistički pregled braniteljske populacije, javno pitamo koliko JLS u Međimurskoj županiji i Hrvatskoj to ima ?
Ovo priopćenje nije kritika, već inicijativa da se ugradi u javne politike dignitet prema hrvatskim braniteljima. Kako?
Prvenstveno, Dan međimurskih branitelja MORA postati svečani dan, a ne dan tuge i žalosti u kojem se samo vijenci polažu i pale svijeće. Žaluje se na Sve svete !
Kako bi se ugodno bilo osjećati braniteljem da je na taj dan sve narodno veselje, da se pale krijesovi, da se organiziraju sportske aktivnosti, da se organiziraju kulturno-zabavna događanja, da se prikazuju prigodni filmovi, da se organiziraju večeri poezije, ……… počast Novoj godini se organizira vatrometom, a za Dan branitelje nema ni prskalice.
Zato pozivamo sve JLS i braniteljske udruge da zajedno čuvamo dignitet Domovinskog rata, a time i hrvatskim braniteljima !
Društvo VETERAN
Željko Tomašić, mag.ing.aedif