Moj posjet Međimurju bio je za mene posebno iskustvo, tim više što dolazim iz Slavonije, ravnice širokih pogleda i zlatnih polja. Ovdje su me dočekala posve drugačija, pitoreskna brdašca, valovita i zelena, prošarana vinogradima koji se poput urednih čipkastih uzoraka protežu padinama. Taj sklad prirode i rada čovjeka odmah me osvojio – osjetila sam mir, ali i snažnu energiju kraja koji živi od zemlje i s njom.
Poseban doživljaj bio je odlazak u restoran Terbotz smješten usred vinograda Vinarije Jakopić i potpuno novootvorenog Wine & boutique hotela Terbotz. Ambijent rustikalan, topao, s drvenim gredama i pogledom na brežuljke koji oduzimaju dah.
U ugodnom, rustikalnom ambijentu kušala sam tradicionalna jela koja su me podsjetila koliko je hrvatska kuhinja bogata i raznolika. Pretepena juha bila je jednostavna, a opet puna okusa i topline doma. Na stolu se osjetila briga za svaki detalj – od načina pripreme do posluživanja. Vrhunac je, naravno, bila međimurska gibanica – raskošna, slojevita, mirisna, prava simbolika ovog kraja. Poseban doživljaj bila je i kava s jajetom, stari običaj koji govori o domišljatosti i tradiciji ljudi sjevera.
Ipak, najdublji dojam na mene ostavio je susret s gospodinom Branimirom Jakopićem, čovjekom koji s ponosom i dostojanstvom nosi obiteljsko ime. Poveo me u obilazak Vinarije Jakopić, i Wine & boutique hotela Terbotz, gdje vinarska tradicija ozbiljnije započinje još 1908. godine. Od tada pa sve do danas prenosi se s generacije na generaciju – ne samo znanje o vinu, već i vrijednosti rada, poštenja, obitelji i ustrajnosti.
Obilazak je za mene bio poseban trenutak. Dok sam gledala nepregledne redove loze, slušala sam priče o godinama truda i o strpljenju koje vino traži. U vinskom podrumu, osjetila sam poštovanje prema svakom prethodniku koji je tu ostavio dio sebe. Stara preša, brižno očuvana, simbol je početaka i podsjetnik da bez temelja nema ni budućnosti.
No ono što ovu vinariju čini doista vrijednom divljenja jest obitelj. Njihova složnost, međusobna podrška i zajednička vizija osjete se u svakom razgovoru. Gospodin Jakopić s ponosom govori o svojim bližnjima, a vidi se da je uspjeh rezultat zajedničkog rada, a ne pojedinca. U obitelji Jakopić ulaže se u znanje, u obrazovanje, u usavršavanje – ali prije svega u rad i trud. Oni razumiju da tradicija ne znači stajati na mjestu, već rasti, učiti i prilagođavati se, čuvajući pritom ono najvažnije – identitet.
Kao Slavonka, navikla na ravnicu i drugačiji ritam, iz Međimurja sam otišla duboko dirnuta. Ovdje sam osjetila kako obitelj, rad i ljubav prema zemlji stvaraju priču koja traje više od stoljeća. Vinarija s podrumom, vinogradi i restoran Terbotz, Wine & boutique hotel Terbotz nisu samo gospodarski objekti – oni su odraz generacija koje su ulagale znanje, nadasve rad i trud, vjerujući da se pravi rezultati rađaju iz zajedništva.
[MVG – Ime poznato redakciji]
