Danas nismo bili samo svjedoci jedne nogometne utakmice. Danas smo svjedočili nečem mnogo većem – priči o zajedništvu, solidarnosti i ljubavi, pišu nam međimurske volonterke iz Tanzanije Martina Strahija, Kristina Strniščak i Biserka Sobočan iz Udruge “TI NISI SAM”.
Na igralištu, usred sirotišta u Tanzaniji, nogomet postaje više od igre. Postaje most koji spaja svjetove, donosi osmijehe i podsjeća nas na ono najvažnije – da djeca, bez obzira gdje se nalazila, uvijek mogu biti djeca.
Dresovi koje su mali nogometaši danas s ponosom nosili dar su prijatelja iz Hrvatske – Nogometne akademije Lumen i Škole nogometa Rudar. Njihov poklon nije samo odjeća za igru, već simbol ljubavi i podrške, znak da nitko nije zaboravljen i da nogomet može povezati srca, bez obzira na jezik, boju kože ili udaljenost. Ova utakmica nije o pobjedi i porazu – ona je o radosti igre, o slavlju prijateljstva i o poruci da zajedno možemo učiniti svijet ljepšim. Ovaj teren danas je postao mjesto gdje snovi rastu, gdje se gradi nada i gdje djeca pokazuju ono što najbolje znaju – da je nogomet igra koja spaja.
Foto: Martina Strahija
Tekst: Kristina Strniščak
