Rano ujutro 28.08.2020. godine niz odvojak glavne ulice čula se zaglušujuća buka stroja i loma granja i drveća. Naime Općina Gornji Mihaljevec je angažirala stroj (muljaču) koji može lomiti grane, koji je prošao navedenom ulicom i oštetio živice, grane drveća koje su „visjele“ na cestu, pa i drveće staro nekoliko desetaka godina na kojem je oljuštena kora i jasno da će se iduće godine drvo osušiti.
Po objašnjenju iz Općine to je učinjeno jer je kamion EKO flora d.o.o. pri skupljanju smeća zapinjao za grane.
Građani su jako ogorčeni, jer su im bez upozorenja uništene voćke, žive ograde, cvijeće. Samovolja Općine krenula je prošle godine kada je izvršena izmjera puta s obrazloženjem da se to radi kako bi se mogli javiti na natječaj za izgradnju kanalizacije. No bez ikakve informacije, u tajnosti, je izvršila zabilježbu na put i po oko 1,5 m zemljišta sa svake strane puta.
Nitko ne dvoji da je Općina imala pravo po zakonu se upisati kao vlasnik na javni put, pa i pripadajuću površinu van puta, ali ne u tajnosti, te je svaki vlasnik zemljišta morao dobiti rješenje da mu je oduzeta zemlja i njegova parcela je trebala biti smanjena za tu površinu. Preko 80% vlasnika zemljišta još dan danas ne zna da im je oduzeta zemlja. Ako je Općina preuzela cestu, normalno bi bilo da je preuzela i održavanje, ali košnja bankina se vrši jednom do dva puta godišnje od strane Općine, a bankine i dalje održavaju vlasnici zemljišta do samog asfalta, jer ne znaju da to više nije njihovo, a i kako bi održali preglednost i sigurnost prometa po cesti.
Građani ne spore da treba održavati raslinje oko puta da ne smeta prometu, ali tom prometnicom koja ne vodi nigdje, duga je oko 500 m, načičkana uglavnom vikendicama i nekoliko starosjedioca završava „u grabi“ kao običan poljski put, koji se ne može nazvati ni makadamom. Jasno je da EKO flor d.o.o. ne može specijalna vozila za prikupljanje otpada iste veličine slati po gusto naseljenom području i uskim uličicama kroz vikend naselja.
Nadalje bilo bi pošteno od Općine da je obavijestila vlasnike zemljišta i dala im rok da sami uklone grane i raslinje sa površine koja pripada cesti ili „visi“ na cestu, pa da je tek poslije roka neodgovornima to napravila Općina, pa ako treba i poslala račun. U ovo vrijeme zreli voće (šljive, jabuke, kruške, lješnjaci, …) sve je to „stroj za mljevenje“ uništio i da stvar bude još bolja, sve to samljeveno granje i drveće je ostalo po prometnici, to Općina nije došla očistiti, čistili su bijesni Vukonavčari sami.
Istovremeno u Vukanovcu, a i drugim selima Općine na prometnicama koje prolaze kroz šume, nije napravljeno ništa, granje visi na prometnicu i raste do prometnice i to nikome ne smeta.
Nedavno su stanovnici tog dijela Vukanovca tražili od Općine da sanira zapuštene površine, koje je obraslo trnje i ambrozija, a za koje se ne zna vlasnik (odselili prije više od pola stoljeća negdje u svijet i ne održavaju to, niti dolaze) ili je vlasnik Općina/država, jer je stavljena zabilježba na zemljište kao naknada za boravak u staračkom domu. Općina je to odbila „jer se ne zna vlasnik“ , pa se pojavljuje sumnja da je ovaj postupak uništavanja voćaka i živih ograda osveta Općine što su se građani usudili ih podsjetiti na njihove obaveze.
Iako je na području naselja Vukanovec čak i crpilište plina INE (Vukanovec I), Vukanovec je selo sa najnerazvijenijom infrastrukturom u Općini, gdje se putevi asfaltiraju po kratkim dionicama koje se nikada ne spajaju. U predmetnoj ulici čak su i rekonstrukciju mreže električne energije morali stanovnici platiti sami, kao i sudjelovati u sufinanciranju postavljanja asfalta. U ostalim dijelovima Općine asfalt plaća Općina ili se povlače sredstva iz EU fondova.
I pil koji se nalazi negdje na polovici te ulice nikada nije obnavljala (održavala) Općina kao druge spomenike te vrste, već su ga prošle godine uredili i obnovili „vikendaši“ na koje su Vukanovčari posebno ponosni.
Željko Tomašić