PIŠE: ŽELJKA DRLJIĆ
Čakovčaninu Danielu Hampameru Kigi malo tko vjeruje da je David Bowie svojevremeno „bio tu“, usprkos spljoštenom liku slavnoga glazbenika koji je u Strossmayerovoj u Čakovcu, u Kiginoj režiji, ‘svjedočio’ o tom nevjerojatnom događaju. Dok ga nedavno noćne ptice nisu – dekapitirale. Tko vjerovao, tko ne, ali nitko ne može osporiti da je i ta gradska sličica bila baš gradska. No, Kigi su neki dan povjerovali svi da je u Ulici Stjepana Radića živio i stvarao samozatajni Međimurec Ivan Glavina, autor bezvremenskih stihova Sedni si kraj mene, stari moj pajdaš i Trsek moj, zbudi se.
Kiga je došao na ideju da pored kuće u kojoj je nekada živio Glavina postavi bijeli drveni stolac s porukom te QR kodom. Učitaš kod mobitelom, sjedneš i poslušaš kako je nekada Gusti Draksar izvodio Glavininu skladbu Staromu pajdašu i(li) pročitaš podatke o autoru stihova.
Novu gradsku sličicu Kiga je povezao sa 120. obljetnicom rođenja Ivana Glavine (21. 11. 1904.), ali i Danom međimurske popevke (28. 11.) – pa je na taj datum i predstavio svoju instalaciju. Rekao mi je da već dvije godine njeguje ideju, a spajanje obljetnice Glavinina rođenja i Dana međimurske popevke bilo je presudno da je upravo sada realizira.
Iznenađenja iza ugla koja svjedoče o urbanim legendama, o tragovima ovdašnjih ljudi, vrela su inspiracije. No, nije dovoljno s izvora samo zagrabiti, već ideju treba razraditi. A ako se to napravi na Kigin način – poštujući zlatno pravilo manje je više – eto temelja za dobru kombinaciju koja nam pomaže da deautomatiziramo i izoštrimo opažanje. Da pločnike kojima stalno prolazimo konačno počnemo i primjećivati. Ideji je dao i lijepo ime – Sedi si kraj mene.
Sviđa mi se. Budi želju da nas za uglovima našega maloga grada dočeka još iznenađenja.
Stolica u Ulici Sjepana Radića je baš onakva kakva treba biti – ni tvrda ni meka. Jer ideje su poput stolice: njihova sudbina ovisi o tome hoće li biti tvrde, proljev il’ baš onakve kakve trebaju biti.
