PIŠE: ŽELJKA DRLJIĆ
U našu Bolnicu stigao je novi CT uređaj. 128-slojni. Zaista je vrhunski jer snimio je i više nego što se mislilo da može i to – vjerovali ili ne – prije nego što su ga uključili. Čim su ga raspakirali, uređaj nas je počeo snimati, razrezavši nas na 128 „šnita“.
Aparat nam je od naših para udijelila država, nakon mnogih lobiranja, molbi, preklinjanja… Trebao nam je zato što se stari CT, iz 2015., počeo učestalo kvariti. Ruku na srce, kada kompjutorski tomograf datira iz 2015. znači da je – dinosaur. Al’ za Međimurce je dobro.
Bolnica je u čast novom CT-u priredila svečanost i začudilo me što prostor nije bio ukrašen šarenim balonima i što kakav pop nije blagoslivljao moćni stroj, unoseći mu se u svevideće lice. Jer ono što je bilo, bilo je u ime pristojnosti, al bilo je previše. Previše zahvala usmjerenih prema Ministarstvu zdravstva, prema Vladi, prema onima koji to nisu zaslužili i čiji su se predstavnici trebali ispričati i međimurskom narodu i njihovim liječnicima za konstantno zapostavljanje. Ljubila se zemlja kojom hodaju oni koji su nam za 766.000 i sitno naših eura kupili uređaj.
Znamo zašto smo „u kazni“, ali trebamo li to slaviti i pokorno spuštati glavu ili otvoreno, umjesto – hvala, reći – hvala bogu. Konačno! Zato što naši ljudi, a ni djelatnici naše Bolnice nisu građani trećega reda i tako se trebaju postaviti. Taj CT je i zakonska i moralna obveza države.
Eto, i ta priča postade prošlost, a sadašnjost žive Zadrani kojima je dodijeljena i – budućnost. Od 2021. „žicaju“ da im otvore palijativni centar za koji su imali – ideju. I zgradu i pare za centar dodijelila im je država. Krajem ove godine namjeravaju ga otvoriti. Bit će šarenih balona, a i popova. Zato što Zadrani nisu „u kazni“, oni su i po gradonačelniku i po županu – „pravovjerni“, pa mogu dobiti svoje državne pare čim im sine ideja. Za njihove županijske pare ih nitko i ne pita.
U Međimurju je ideja o palijativnom centru našim županijskim parama dovedena do građevinske dozvole i tu su nas zaustavili. Projekt je vezan uz Županijsku bolnicu Čakovec i država ne da dalje ni pedlja. Šipak, kažu. Dobro organizirani volonteri u palijativi, povezani sa strukom, u Hrvatskoj su rijetkost. Zadar takvu snagu nema. Mi i to imamo. Al smo krive vjere.
