Piše: KRISTINA GITA KAVRAN
Svaki dan priušti si nešto maleno i slatko, nešto što se ne može kupiti, nešto što možeš učiniti sam za sebe. Nešto što će te podignuti i obogatiti tvoju svakodnevicu. I svaki dan na taj način stvorit ćeš jedan biser u košari svojih sjećanja.
Na taj način stvaraš navike sretnih misli, a sretne misli vode sretnom i zadovoljnom srcu, a posljedica je i sretno i zdravo tijelo, kao i sam život. Nemoj čekati i stalno nešto očekivati od svijeta i ljudi oko sebe. Ne, to nije ispravan put. Ono ispravno nalazi se jedino u tvom srcu, no zaboravio si kako ga čuti, kako osjetiti njegove potrebe, jer si previše pažnjom okrenut na sve ono izvan njega, izvan sebe. Na trenutak zaboravi potrebe i očekivanja ljudi oko sebe, zaboravi na sve njihove zahtjeve koje misliš da moraš ispuniti i budi bar na trenutak tu samo za sebe. Pozivam te sada, da zatvoriš na trenutak svoje oči, i da samo duboko udahneš i umiriš svoje misli i prisutne strahove. U ovom trenutku i mjestu gdje se upravo nalaziš postojite samo tvoj dah, otkucaj tvog srca i tvoja svijest. Naravno postoji još mnogo stvari i u tebi i izvan tebe, no u tvom fokusu zapažanja sada ste samo tvoj dah, srce i tvoj duh. Pozivam te da pratiš svoj dah, prati njegovu putanju, što se događa s tijelom kad udiše, a što kad izdiše. Čini to tako dugo dok se potpuno ne umiriš. Čini to sve dok ne osjetiš ugodu u svom tijelu. Kad dođeš do ugode i mira, stigao si u stanje prisutnosti vječnog SADA. Bravo! Budi ponosan na sebe, jer mnogi to za cijelog svog života nisu u stanju učiniti, sve im je važnije od njih samih. No ti sad činiš razliku i istovremeno dajući sebi nešto što oni sami sebi ne znaju pokloniti, ti to činiš umjesto njih i za njih. Sigurno se pitaš kako. Ti si jedan komadićak kolektivne svijesti. Ti si svjetlo koje sja okružen žaruljicama što ne siju. Tvoje će svjetlo prije ili kasnije upaliti svjetla u svima oko tebe i taj će se krug polako širiti.
Stoga, molim te, budi sretan što postojiš i budi ponosan na sebe. Iako se tebi to čini kao mala stvar, vjeruj, nimalo nije mala. Netko mora krenuti prvi, netko mora povesti. A ti si sad u ovom trenutku onaj koji je krenuo i vodi, sad si među onima koji ne čekaju nešto ili nekog da se nešto promijeni ili dogodi. Onaj si koji čini razliku. Bravo za Tebe!!!
