Piše: KRISTINA GITA KAVRAN
Svaki čovjek prije svega učenik je života. Okolina koja ga okružuje i svakodnevno pritišće svojim okrutnostima, istinama i lažima izvlačeći i donoseći pred svaku osobu i ono najbolje i ono najgore, oblikuje, trenira i odgaja svako svjesno živo biće. Život je u stalnoj mijeni i ništa se ne zadržava na istom mjestu u istom obliku. Čovjek se mijenja i oblikuje u svakom trenutku i ništa nije stabilno i nepromjenjivo baš kao ni naše misli…
Okruženi bukom izvana ispunili smo dio sebe istom tom bukom i zaboravili kako je utišati da bismo jasno vidjeli mir, tišinu i sklad unutar sebe. Da bismo se odmaknuli od buke i kaosa u koje nas ona uvlači trebamo samo pet minuta, dovoljan je samo jedan trenutak u društvu nas samih. Trenutak kad zatvorimo oči, duboko udahnemo i zavirimo u svoju nutrinu bez analiziranja i osluškivanja. Trenutak kad smo u ulozi samo promatrača. Jedino tada možemo jasno vidjeti i čuti istinu, svoju istinu. Zašto svoju? Zato jer svatko ima svoju istinu. Svatko gleda svojim očima, osjeća svojim srcem, svatko misli stvara za sebe koje onda utječu na sve ostalo. Zato i jesmo svi posebni i jedinstveni, potpuno savršeni. I upravo iz tog razloga vrijeme koje imate i život koji živite svom svojom snagom usmjeravajte svojom pažnjom prema sebi odnosno u sebe. Promatrajući sebe, a ne druge, jer svatko je odgovoran sam za sebe, za svoje postupke, misli i u konačnici za svoj život. Sve priče života, sve što morate znati, vidjeti, čuti i osjetiti satkano je u vama samima, sva iskustva i spoznaje, sve istine, odgovori i sva mudrost upisana je i živi u svakoj vašoj stanici. No da biste to dosegli i ušli u to polje u sebe same, prije svega trebate smiriti svoj um i svoje misli, jer od njih sve kreće. Vaše su misli sjeme svega u vašem životu. One su početak i uzrok svih vaših nadanja, čežnji, snova, ideja, strahova, tjeskobe, žalosti, užitaka i svih vaših vjerovanja. Kad ste zadnji put samo promatrali svoje misli? Jeste li ih uopće ikad promatrali, ili ste ih samo pustili da se gomilaju i stvaraju nered u sobi koju nikako da odlučite pospremiti? Nered za koji uvijek imate savršen izgovor. Svi znamo kako je teško učiniti prvi korak, no u trenutku kad ga učinimo, sve ono dalje krene samo od sebe.
Zato krenite ne čekajući bolje sutra kad vam ponestanu izgovori za korak u novo i nepoznato. Nemojte se bojati svjetla, jer sve ono što vas čeka tamo nakon prvog koraka može biti samo vaše novo blago, čudo na koje čekate možda i cijeli svoj život. Ako je sve što ste dosad imali i doživjeli, ako je cijeli vaš život dosad bio u mraku prepun vaših tuga, strahova, patnje i boli, krenite i promijenite nešto. Jer hodajući istim putem ništa nećete promijeniti, i ništa novo neće se dogoditi. Stoga upravo sada pravo je vrijeme za novi korak i novi smjer. Krenite, nije vrijeme za čekanje. Život teče. On nikad ne stoji i nikad nije na pauzi, stoga nemojte biti ni vi. Vjerujte u sebe i svoje snage jer možete sve što želite, samo treba željeti i učiniti prvi korak. Pa, ajmo onda… u korak novi…
