TEMA TJEDNA
Piše: MATEJA GOŠĆIEJ
Filip Ude s 35 godina ponovo najbolji među 15.000 međimurskih sportaša
Ovih me dana iznenađuje opet iznova koliko smo mi ljudi „nedokazani“, izrazili bi se Međimurci. Kao bivša sportska novinarka i sportašica, jedna sam od onih koja jedva čeka da netko pokrene temu o, pogodili ste – sportu. I tako ovaj tjedan uz sve nogometne poslastice koje su bile ili će tek biti na rasporedu, uz državnu titulu čakovečkih gimnazijalaca na prvom ikad održanom natjecanju u sportskom plesu (bravo!) i brdo rezultata vrijednih diskusije, najčešća sportska tema koju ljudi pokreću je naš gimnastičar Filip Ude. I to nekoliko puta na isti način i istim tonom – „Čekaj, opet je Filip Ude proglašen najsportašem? Zašto nije za promjenu neko drugi?“
Da objasnim, Filip Ude neki je dan proglašen najboljim sportašem Međimurske županije. Uz opis njegove nove titule stoji kako je u 2021. (promatranoj godini na izboru) na Svjetskom prvenstvu na konju s hvataljkama osvojio 7. mjesto, dok je na natjecanjima Svjetskoga kupa u Mersini i Kopru bio brončani. Pritom je i drugu godinu zaredom bio ukupni pobjednik Cro-Gym lige.
Izbor najsportaša, kao i svih ostalih kategorija provodi se isključivo prema zadanim kriterijima uspješnosti, dakle promatra se rang natjecanja i osvojeno konačno mjesto, te se uspoređuje među prijavljenim kandidatima. I to je jedini odgovor na pitanje zašto nije za promjenu netko drugi.
U ovom trenutku Međimurje nema bolji rezultat u nijednom muškom sportu pojedinačno i tu je cijela logika novog trijumfa međimurskog olimpijca. Ako ćemo biti iskreni, bolji od Filipovih rezultata na sjeveru zemlje nema nijedan sportaš već duže vrijeme. Od 2008. godine samo je dva puta ispustio titulu najboljeg sportaša Međimurja (2009. – Jurica Pavlic i 2019. – Alan Perko), dok je najbolji sportaš Čakovca čak 17 godina zaredom, u iščekivanju skore dodjele za 2021. godinu. Međimurje ima odličnih sportaša, ali Filip ima kontinuitet uspješnosti.
No dežurni kritičari ga znaju samo iz 2008. kada je uzeo to povijesno srebro na Olimpijskim igrama i nakon toga nema više tog rezultata kojeg mu priznaju, dakako ako nije olimpijsko zlato. Ono što ne vide, a samim time ni ne priznaju je činjenica da je i prije toga bio vrhunski sportaš, što je nakon Pekinga i ostao. Čak evo i danas kada je s 35 godina u top formi i osvaja Svjetske kupove, to je ono što treba komentirati i što treba slaviti. Što drugo reći nego svaka čast i bravo Fićo!
Spomenimo da mu je uz bok stala najbolja sportašica Međimurja tenisačica Antonija Ružić, o kojoj ćemo još puno pisati i izvještavati, te će, ne sumnjamo, baš kao i Filip zadužiti ovaj kraj svojim uspjesima.
Čestitamo!
