Kad jutro jutri, a ti snenim pogledom kroz prozor tražiš neki novi dan koji je maglom skriven i ne vidiš ništa, a znaš da se u njemu skriva neki novi život. Protrljaš oči i ukaže se silueta, zabundana uz lagani korak kreće u nepoznato maglovito jutro. Vidiš i ćutiš da su misli ranoranioca još uvijek u toplom domu, ali zove ga novi dan koji će u jednom trenutku postati suncem obasjan. Zove ga i tjera ga da ubrza korak jer tako će i magla prije otkriti svu ljepotu novog dana.
Magla još uvijek čuva i skriva svu tajnovitost dana uz upitnik nad glavom što me čeka. Taj moj prozor skriva svu tajnovitost dana na dolasku, sve misli onog zabundanog prolaznika, koji je odjednom dobio društvo…jedan, dva prolaznika su laganim korakom odjednom rastjerala maglu i tako dan dobiva svoju svrhu…kreće se polako, ali sigurno svjetlost novog dana. Moj se prozor osmjehuje i šalje pozitivne misli svima koji su svojim korakom rastjerali onu zamagljenost i pokazali prve znake novog dana.
Ni ja više nisam snena jer pogled kroz moj prozor konačno pokazuje svu ljepotu novoga dana, novi život koji je jutrom jutrio u lijepi se dan pretvorio. Čudan je taj pogled kroz moj prozor koji mijenja dan od jutra do sutra i čini nam život ljepšim i zanimljivijim i uvijek u iščekivanju novog koji je možda u početku maglovit i tajanstven, a onda svakim našim korakom postaje dan vrijedan svakog trenutka življenja.
(td)
