Piše: Vesna JANKOVIĆ
Ne znam kako je to živjeti sam. Što znači biti sam? Ja mislim da čovjek nikad nije sam. Uvijek ima sebe. Imati sebe je veliko bogatstvo. Često podcijenjeno. Ako naučiš živjeti sam sa sobom možeš slobodno reći da si uspio. Kada usamljenost pretvoriš u snove i od njih izrasteš, kad prihvatiš rezultate svojih odluka i za njihovo (ne)ostvarenje snosiš vlastitu odgovornost, uspio si. Svatko od nas bi morao naučiti živjeti sam. Ne ovisiti ni o kome. To je za mene prava sloboda. A tome te zapravo nauče mnoga razočaranja u ljude i njihove postupke, kao i čvrsta volja da se izgradiš. I onda sebi u inat obećaš da bez svakoga možeš i moraš, jer ljudski su oslonci tek priviđenja u magli. A sve što ti treba za maglu je intuicija snalaženja i hrabrost da kreneš malim koracima putem koji ne znaš da li je i koliko siguran, putem kojem ne vidiš bistru sigurnost, ali imaš vjeru u sebe. Negdje ćeš stići. Ni magle ne traju vječno. No, ako ti putem netko i pruži ruku, a ti je ne prihvatiš, kako ćeš znati sa kojom je namjerom bila ispružena. Ruke koje se isprepliću jače su. A s vremenom naučiš i prepoznavati dodire. Grube od nježnijih. Sigurne od nesigurnih. Čvrste od lakih. Lažne od iskrenih. Naučiš razliku između dobronamjernosti i zlonamjernosti i to da kada imaš sebe nemaš što izgubiti. Zapravo, možeš izgubiti povjerenje u ljude, prijatelje koji ti to nikada nisu bili, neke ljubavne veze koje sa ljubavlju i nisu imale veze, svašta možeš izgubiti, ali sve je to neusporedivo sa tima da izgubiš sebe . Zato se čuvaj dok god se imaš njegujući svoje talente i sve ono što ti pričinjava radost.
Kad si sam nemaš sa kime pričati. Osim sa samim sobom, a kažu da je ponekad dobro popričati sa nekim pametnim. Šalu na stranu. Samoća ti ostavlja prostor za razmišljanje. Za čitanje. Za rast. Naučiš razlučivati bitno od nebitnog i gdje, kako i kome postavljati svoje granice. Naučiš prešućivati stvari što je zapravo jako zdravo. Naučiš kad je pametno izboriti se za sebe, a kad je mudrije sve prešutjeti. Naučiš što je dobro za tebe, a da pri tome nikoga ne povrijediš. Jer ljubav prema sebi isključuje sebičnost. Ljubav prema sebi je imati dovoljno samopoštovanja da odeš iz odnosa koji te ne ispunjavaju ili te kao osobu povređuju. Naučiš se ne izlagati na vjetrometini, kao i to da si ti sam putokaz kojim drugima pokazuješ kako se mogu ili ne mogu ponašati prema tebi. Sve zavisi o tome što i koliko im dozvoliš.
Tako naučiš da je život jedan jedini, ovaj sad koji imaš i nema ponavljanja. Nema prebacivanja krivnje. Naučiš da su tuđa mišljenja samo njihova percepcija gledanja na stvari koja se mogu i ne moraju poklapati sa tvojim. Uglavnom, učiš. I odabireš usput. Ruke sa kojima se u školi zvanoj život želiš dodirivati, a da i dalje zadržiš sebe.