Oduvijek su se uspomene i vrijedne stvari stavljale u kutije i škrinjice. Tako zatvorene bile su zaštićene od tuđih pogleda, od razotkrivanja tajni.
Škrinjice su, onako šarene, skrivale tajnu života, način življenja. Sreća je ne istraživati od čega se ona sastoji, ali pohranjivanjem trenutke čuvaš dijelove iste i štitiš ih od zaborava. Upravo ti mali dijelovi dijelovi, podsjetnik su da je sutra opet novi dan. Zatvarajući ih u škrinjicu, kroz vrijeme, shvatiš kako su bili veliki.
Da bi se sretno živjelo, mora se osloniti na uspomene, loše i dobro vrijeme i ljudsku pravdu i nepravdu.
Zatvorena škrinjica puna je mojih misli, kad god je pogledam srce brže zakuca. Skrivena u kutku sobe izaziva osmijeh svojom tajnovitošću i ispunjava dan. Čarobna je ta zatvorena škrinjica jer podsjeća da sve ono što govoriš i što radiš, živi u istinskoj harmoniji.
(td)
