Piše: MATEJA GOŠĆIEJ
Pred nama je svježi početak, otpratili smo staru, a raširenih ruku dočekali novu godinu. S pozitivnim mislima, danim obećanjima, novogodišnjim odlukama, čašama šampanjca i veselicama.
No ipak, zašto nam kalendar kroji dan koji će označiti neku renesansu, nismo li mi sami ti koji to određujemo i kojima se tijekom godine ionako događaju mali ili veći preporodi, bez obzira koji je dan označen na kalendaru?
Neke su u ovo doba ponijele priče da je sada vrijeme za prelomiti, donijeti one ranije spomenute odluke ili dati obećanja, no s izazovima koji nam sve to donose nosimo se u neprestanim ciklusima po 12 mjeseci i ne biramo dan kada. Dapače vole nas iznenaditi i poremetiti neke planove, ali i ugodno nas iznenaditi i donijeti nešto dobro. Nova godina uz blagdane koji joj prethode neka bude ono što mora biti, vrijeme koje ukrademo sami sebi i posvetimo ga svojim najbližima, nama dragim ljudima, obiteljima i prijateljima. Ne zamarajte se promjenom brojke na kalendaru, ona je zaista samo broj, uživajte u onome što imate i gledajte svako jutro kao novu priliku, novi početak. Da, ovo zvuči kao iz knjige o samopomoći, ali budimo iskreni – odluke o dijeti nestat će već u prvom tjednu, o prestanku pušenja već kod prve kave, obećanje da „od sutra više neću…“ kod prve svađe, a priče o „boljem ja“ neću ni komentirati, ionako smo svi suviše samokritični. No o tome ćemo još porazgovarati u tjednima koji slijede, noć je bila prenaporna za otvaranje teških tema…
A je li početak težak kako sugerira naslov?
Nikako, ništa nije teško ako uspijemo sami sebe uvjeriti da nije tako. Eto pišem ovaj tekst i riječi su izjurile na računalo s tipkovnice mog laptopa, u nadi da vam što prije prenesem svoje misli i krenem u nove izazove ove kolumne na tjednoj bazi. Početak ove naše zajedničke priče meni je divan i u tekstovima koji slijede nadam se približiti vam sve što vas zanima, pomoći vam u svemu što vas tišti i možda biti jedan poticaj za neke naše zajedničke male buduće početke.
