Jutro je i grad još spava. Na prozorima mojih susjeda čuje se mir i tišina. Spuštene rolete, zatvoreni prozori, znak su da san još caruje. Dan postaje sve jasniji i svjetlost polako otvara svoja okna, dižu se rolete i pogledavaju se vremenske prilike.
Upitnici su nad glavom što li, sad kad dan započinje svoju avanturu, rade ljudi skriveni u svom kutku življenja. Po nepisanim pravilima, ali navikama, pripremaju se da polako I sigurno krenu u novi dan, pokušavajući ga ispuniti smijehom jer s njim je uvijek ljepše, bolje manje naporno, dok opet ne padne mrak. Kad dan uzme zamah, mirni su prozori na kojima se samo tu i tamo vidi odbljesak sunčevih zraka. U iščekivanju da ih netko opet otvori i pusti toplinu ili samo zrak. Da se vrati i ispuni prazninu jer brzo će opet mrak i rolete će se spustiti i zatvoriti pristup tuđih pogleda.
Mrak uvijek u svoj svojoj tami izaziva znatiželju uz pitanje što osvjetljeni prozori skrivaju i jesu li ljudi ispod spuštenih roleta u svjetlosti lampi sretni u razmišljanju o proteklom danu ili samo uživaju u miru i tišini koja odzvanja gradom.
Pitaju li se i oni što se skriva iza moga prozora.
(td)
