Danas, 15. listopada obilježava se Međunarodni dan bijelog štapa. Tom prigodom osvrnula bih se na strateške prioritete odnosno izazove slijepih osoba u Republici Hrvatskoj. Osobito se to odnosi na važnost kvalitetne primjene i provede Zakona o osobnoj asistenciji i prevenciji sljepoće.
Zakon o osobnoj asistenciji stupio je na snagu 1. srpnja 2023. godine, a u primjeni je od 2024. godine. Ovim Zakonom osobama s invaliditetom po prvi put je omogućeno da usluga osobne asistencije bude sustavna i da je njihovo pravo. Osobna asistencija, odnosno usluga videćeg pratitelja, najvažnija je socijalna usluga koja se trenutno pruža slijepim osobama u Hrvatskoj. Sustavno osigurana usluga videćeg pratitelja svim slijepim osobama, sukladno njihovim individualnim potrebama, omogućava samostalniji, kvalitetniji i sadržajniji život te njihovo lakše uključivanje u život zajednice.
Zbog poznavanja potreba, mogućnosti i ograničenja slijepih osoba, ali i izazova koji se javljaju tijekom pružanja usluge videće pratnje, potrebno je osigurati primjenu Zakona o osobnoj asistenciji i provedbenih propisa na kontinuiran, kvalitetan, ujednačen i učinkovit način.
Iz dosadašnjeg iskustva, kroz konkretan rad s korisnicima predmetne usluge na terenu, proizlazi niz izazova i problema. Jedan od problema je nedostatak zainteresirane radne snage zbog uvjeta radnog odnosa, nužnost fleksibilnosti i prilagodljivosti videćih pratitelja iskazanim traženjima korisnika, odgovornost za kvalitetnu uslugu, a učinkovitu organizaciju radnog vremena uz poštivanje obveza iz radnog odnosa, visoki putni troškovi, te niz drugih konkretnih životnih problema, a što predstavlja veliko opterećenje i prepreku za održivost i provedbu predmetne usluge u skladu s idejom uvođenja sustavne usluge.
U tom kontekstu, potrebne su izmjene i dopune postojećeg Zakona o osobnoj asistenciji, u cilju osiguranja kvalitetnije i učinkovitije usluge, ali i zaštite kako korisnika tako i pružatelja predmetne usluge.
Preventabilne sljepoće
Prema podacima Međunarodne agencije za prevenciju sljepoće, u Hrvatskoj je 2020. godine gotovo 780 tisuća ljudi imalo poteškoće s vidom, među kojima je 12 tisuća slijepih osoba. Djelomični ili potpuni gubitak vida može značajno utjecati na radnu sposobnost, kvalitetu života slijepih i slabovidnih osoba, kao i na njihovu obitelj, u fizičkom, psihološkom i socioekonomskom smislu.
Dijabetes predstavlja jedan od vodećih svjetskih javnozdravstvenih problema. Oboljeli od dijabetesa nalaze se u rizičnoj grupi za gubitak vida. Bolest retine, koja je usko povezana sa starenjem, također predstavlja značajan rizik za slabljenje i gubitak vida. S obzirom na to da Republika Hrvatska ima jedno od najstarijih stanovništava u Europi, ovi zdravstveni i socijalni problemi predstavljat će sve veće breme za zdravstveni sustav i društvo u cjelini.
Gubitak vida nosi duboki emocionalni i fizički teret kao što su društvena izolacija, otežan pristup informacijama i otežano sudjelovanje u društvenim aktivnostima. Stoga je bitno prevenirati, usporiti progresiju i odgoditi nastanak slabovidnosti i sljepoće kroz vođenje zdravog načina života, obavljanje redovitih pregleda vida i dijabetesa.
Sukladno brojnim međunarodnim dokumentima, Konvenciji o pravima osoba s invaliditetom te Pravilniku o osiguranju pristupačnosti građevina osobama s invaliditetom i smanjene pokretljivosti, Hrvatska se obvezala voditi brigu o svojim građanima s invaliditetom.
U cilju senzibilizacije javnosti i donositelja odluka o važnosti osiguranja pristupačnosti okoline kao preduvjeta ravnopravnog i sigurnog sudjelovanja slijepih osoba u društvu, Udruga slijepih Međimurske županije, 15. listopada 2024. godine u vremenu od 13 do 15 sati, organizirat će aktivnost vožnje tandem bicikla videćih pratiteljica i članica Udruge po Perivoju Zrinskih. Tandem bicikl dodijelila je našoj udruzi Međimurska županija, u okviru projekta „No Boundaries“.
,PREDSJEDNICA UDRUGE
Marija Ciglar
