PIŠE: ŽELJKA DRLJIĆ
Nije ovaj tekst za mlađe od 18 godina jer veći dio njih nije čitao Kafku i ne znaju za Gregora Samsu – kukca koji to nije htio biti. Gregora je danas sve više. Jednog jutra probude se u svijetu u kojem (raz)govor, pisana riječ ili umjetničko djelo kao oblik komunikacije, više nisu dovoljni za komunikaciju. Ne služe li se digitalnim alatima, vrijeme je da budu zgaženi. Gregori novoga doba naši su susjedi, znanci i neznanci, uglavnom stariji ljudi, bez ikog svog u blizini, sa žičanim telefonima i poštanskim pošiljkama kao jedinim načinima da ishode svoja zakonska prava ili zatraže potporu. Mnogi su ljudi propali kroz rešetke ovog nesretnog, neuređenog sustava ne ostvarivši što im pripada, iako veliki osoba prima plaću da im dosegne prava. Između njih stoji nevidljiva, neprobojna mreža koja dijeli dva svijeta.
Priče o propalima kroz rešetke nećete naći na internetu. Oni tamo ne stanuju. Medije – digitalne, tiskane, bilo kakve – ti ljudi ne zanimaju jer ne donose korist.
Postoji li netko u zajednici tko želi pružiti konkretnu, organiziranu i pouzdanu podršku svima koji ne vladaju uređajima zadnje generacije i koji još uvijek vjeruju da se na pozive koji počinu s 0800… javlja Homo sapiens, pun empatije i želje da pomogne? Politika o svakoj prilici ističe Međimurje kao solidarnu sredinu, visokih civilizacijskih dometa. Ovo je polje na kojem možemo dokazati da uistinu imamo takav potencijal i postanemo u pioniri u povezivanju razdvojenih svjetova. Model je lako organizirati. Sigurna sam da (još) ima dovoljno Homo sapiensa koji bi se toga prihvatili. Nisam sigurna ima li i jednog koji će to pokrenuti, a ima moć.
GREGORIJANA
Kafkin Gregor nije mogao naslutiti u koliko humanom okruženju živi u trenutku kada se probudio s okovom od čvrstih krila, predkrilcima i mnoštvom ljepljivih nožica kadrih sigurno plaziti stropom. Kafkinog Gregora tražili su ljudi s njegova radnog mjesta, hranila ga kriomice uplakana sestra…
Gregor Novi zatočen je bez ljepljivih nožica kadrih pobjeći. Zatočen je u mrežu hladne svjetlosti ekrana s kojih pljušte nerazumljive poruke. Gregor Novi predstavlja generacije zaglavljene između krive komande dane putem neke tastature ili zaslona i dalekog svijeta u koji njihov zahtjev nikada neće stići. Gregor Novi je neucrtani otok bez svjetionika i nade da će netko jednom slučajno doploviti do obale. Korisnička podrška je sintagma koja označava skupinu ljudi koja – unaprijed debelo preplaćenu – uslugu pojašnjenja ili otklanjanja smetnje osigurava 24 sata. Usluga se naručuje putem telefonskih automata tj. neljudi tj. ljudi koji su uspješno prošli preobrazbu. Gregor Novi nije. Treba mu glas koji ga čuje, ruka od krvi i mesa koja zna popraviti.
Kad zamre uređaj koji pokreće programe na TV kanalima – Gregor Novi zove. Zalud. Javlja se glas u monotonoj vrtnji ponavljanja: „Za prijavu kvara pritisnite 1, za prigovor vezan uz račune pritisnite 2, za uslugu priključivanja pritisnite 3, želite li pizzu, pritisnite 4.
Nakon silnih uzaludnih pokušaja, Gregoru Novom polazi za rukom između glasa koji ne sluša i ne odgovara pritisnuti 1. Tad biva proslijeđen drugom ravnodušnom glasu koji kaže: „Nazvat ćemo“. I uistinu, zaslon uskoro zasvijetli. Gregor dograbi mobitel i promukao od probuđene nade reče: „Da!“ Potom ponovi: „Daa! Haloo!“ Dvije sekunde tišine, pa iz zvučnika začu metalni glas: „Obavljena je dijagnostika na daljinu. Ako su smetnje uklonjene pritisnite 1, ako su smetnje i dalje prisutne pritisnite 2, želite li pizzu – pritisnite 4…“ Sluđen uzaludnošću, Gregor prekida vezu na crnoj plastici. Zalud. Plastika zvoni i ponavlja: „…ako su smetnje uklonjene pritisnite 1. Ako su smetnje i dalje prisutne pritisnite 2…“
Gregor gasi uređaje i sklupča se u tami, no u trenu svi se uređaji sami od sebe pokrenuše, sijevajući cijanotičnim munjama. „Hvala što koristite naše usluge. Iznos za pruženu podršku bit će prikazan na vašem sljedećem računu. S nama do zvijezda! Vaš Čudomax.“
