Devetogodišnji Čakovčanin Jako Novak najpošteniji je “trgovac” u gradu. Pokaže li vaga malo iznad tražene težine, on prešuti i pruži voće kupcu, ali bude li “manjka”; hita dopuniti vrećicu. Kaže mi da voli pomagati djedu u voćnjaku i vinogradu.
Nektarine i šljive su dozrele i dobro su rodile, pa je djed unuku uredio mali prodajni štand. Jako je svom prodajnom mjestu nadjenuo i ime – Voćko – i dodao dječju kasicu da se vidi da je riječ o ozbiljnom “dućanu”.
-Deda mi je dao da prodajem voće da zaradim nešto za more. Dobro će mi doći za sladoled, ako bude vruće, veli vrijedni devetogodišnjak.
(d)