Piše: KRISTINA GITA KAVRAN
Kad bi tvoje srce moglo govoriti jezikom koji razumiješ – što bi ti reklo?
Ako želimo napredovati, prije svega trebamo prestati čekati da korake koje moramo sami učiniti, netko čini umjesto nas. Ako nam u životu ne ide, treba se upitati zašto. Obično kad nam nešto nije kako treba, skloni smo prstom pokazivati na drugu osobu i zakopati se u vlastitom uvjerenju kako sve činimo kako treba, a nesretni smo zbog svih onih koji nas okružuju. Rijetki uzimamo samoodgovornost zdravo za gotovo. Najčešće odgovornost leži u nama, a da toga nismo ni svjesni.
Kad se dajemo cijeli, duhom i srcem, postoji velika mogućnost da će nas ljudi kojima se dajemo iskreno prije ili kasnije jako povrijediti vođeni svojim strahovima i nezadovoljstvima… No to ne znači da to što su nas povrijedili leži na odgovornosti njihovih koraka prema nama. Povrijediti nas mogu samo onoliko koliko im dozvolimo, ništa više i ništa manje. Zato je važno da smo u svakom trenutku svjesni svojih misli i emocija, svega što leži u nama, ane samo onog što dolazi izvana ili od neke osobe usmjereno prema nama. U trenucima kad tvoja svjesnost spava i kad je usmjerena samo prema onome izvan tebe, zatvori samo na sekundu svoje oči, duboko udahni i osjeti svoje tijelo. Ta mala radnja uvlači te odmah u sadašnji trenutak, u svjesno postojanje. Isprobaj to sad… odmah u ovom trenutku…
Sad te pozivam da u toj prisutnosti, u tom vječnom SADAŠNJEM trenutku okreneš pažnju prema glasu svog srca, i samo slušaš. Što čuješ? Kad bi tvoje srce moglo govoriti jezikom koji razumiješ – što bi ti reklo? Što bi ti poručilo? Što bi te zamolilo? Na što bi te upozorilo? Koji bi bio njegov savjet za tvoj današnji dan? Ako ne skrećeš pažnju na nešto drugo, svi odgovori lako i bez ikakvih problema otvorit će ti se i bit će ti sve jasno kao dan. Ako smo dovoljno prisutni, poruke srca mogu dovesti do osvješćujućih iscjeljenja. Mogu nas toliko prodrmati da se čak i zapitamo – na što sam cijelog života gubio vrijeme? Kako sam ga uludo trošio! No nema veze, nemojte žaliti, što je tu je, život nije stao, život se stalno vrti i putuje. Nemojte da vas vaša saznanja slede i zamrznu vaš unutarnji svijet i ostave u poziciji samosažaljevanja i samopredbacivanja. NE, to nije ispravan put. Umjesto toga, zahvalite na svim poklonjenim spoznajama – jer vaš duh upravo vam je otvorio vrata u svijet novih izbora, novih mogućnosti. Krenite u tom smjeru, nemojte više čekati.
Sve ono od jučer ne možeš promijeniti, no ako si dovoljno hrabar, uzmi svu mudrost prošlosti koju možeš ponijeti sa sobom i promijeni svoje sada za bolje sutra. Vjerujem u tvoje snage i znam da možeš, vjeruj i Ti. Budi svjetlo koje sja sve snažnije. Budi put koji će potaknuti druge, da i drugi zasjaje, i pronađu svoj put do svega onog što jesu. Budi jedinstven, budi autentičan, jednostavno budi svoj jer jedino tako možeš utjecati na to da se otvaraju vrata svima onima koji još uvijek traže put do sebe! Hvala što postojiš! Zato budi svjetlo koje čini razliku u ovom svijetu koji te okružuje.
Foto: Star Rose
