Piše: KRISTINA GITA KAVRAN
Nikad ništa nije kako nam se čini ili kako mi to prezentiramo u svojoj glavi. Svi imamo vlastite svjetove određene iskustvima ili događajima koje smo vidjeli, čuli i na neki način doživjeli. Vođeni tim šarolikim zbunjujućim iskustvima, često u svojim promišljanjima donosimo zaključke i pretpostavke kako je nešto što naše oči vide nešto što nam se npr. ne sviđa. Ili da nas netko napada, a zapravo ne govori ništa uvredljivo. Ako bi pored nas bila treća osoba, ona bi vidjela nešto sasvim drugo. Ne vidi uvredu, ne vidi povredu, ne vidi napad. No problem je u tome što sve doživljavamo osobno. Promatramo odnose samo iz jednog kuta, svojeg.
Ljude trebamo promatrati kao bića koja se žele izraziti, koja žele biti samo ono što jesu, jer svi to želimo i tome težimo. Dajte svakome priliku da se izrazi kako mu najviše odgovara, promatrajte ljude bez da odmah donosite zaključke prije nego što sve kažu… Nemojte suditi da ne biste bili osuđeni. Komunicirajte bez napada. Promatrajte očima ljubavi i s razumijevanjem, kao što biste htjeli da drugi promatraju vas. Ne tražite od njih da budu ono što nisu. Ne tražite od njih da budu ono što ste zamislili da trebaju biti. Ne trebaju oni ništa osim prostora da pored vas budu samo ono što imaju u sebi, bez pretvaranja, bez igara, laži, manipulacije, a isto to očekuje se i od vas. I da u toj čarobnoj igri prisutnosti bivanja u onome jedinome što jesmo budemo povezani jedni s drugima, sa svojim individualnim, originalnim bićem koje postoji u nama od našeg rođenja.
Zašto cijeli života za nečim trčimo? Jeste li se kad upitali za čime to trčite? Što vas to vuče i kamo? Vuče vas svrha, ono što jeste! A kamo? Vuče vas prema ispunjenu svrhe, prema onom što već jeste. Nezadovoljstvo proizlazi iz bivanja u neprirodnom stanju svega onoga što nismo, svega onoga što ne želimo, svega onoga što ne trebamo. A zašto? Zato jer se trudimo biti upravo sve ono od čega bježimo, jer se trudimo biti sve ono što nismo, samo zato jer to netko očekuje ili traži od nas, i pritom sve više zaboravljamo tko smo i kamo idemo. Na neki način robotiziramo emocije potiskujući one koje osjećamo, a na njihovo mjesto prisilno stavljamo lažne s maskom osmijeha. I na kraju dana, kada se pogledate u ogledalo, možete li sebi odgovoriti na pitanja: Tko sam ja zapravo? Što radim? Jesam li doista sretan? Kako sam to dozvolio/la? Pogledajte se u oči, i iskreno bez izgovora i osjećaja krivnje priznajte si gorku istinu. Zbog toga niste ništa manje vrijedni, zbog toga niste lošiji od ostalih. Ne, vi ste i dalje ono savršeno što jeste, iako to trenutno ne vidite.
Osvještavanjem onoga u čemu trenutno jeste otvarate vrata prema tome da se prisjetite i učinite dodatan napor da ponovo živite ono što jeste. Tako dajete prostor sebi, a istovremeno i onima oko sebe. Razumijevanjem svojih stanja lakše ćete razumjeti tuđa i dolazit će do manje nesporazuma jer ćete prestati sve doživljavati osobno. Svojom promjenom izazvat ćete tako promjenu i kod drugih. Korak po korak ulazit ćete u povezivanje cjeline u sebi i cjeline izvan sebe, svega onoga što nas okružuje.
Kristina Gita Kavran, dipl. životni i socijalni savjetnik s težištem na sistemsko dinamičkom pristupu i zdravstvenoj pedagogiji u savjetovanju; pedagoško-zvučni terapeut u radu s djecom; Wingwave coach… (više informacija: kagita-akademija.hr
Programi sadrže: individualni pristup, detaljnu analizu, stručni terapijski pristup u kojem je sjedinjeno cjelokupno desetogodišnje iskustvo u radu s ljudima i programe posebno dizajnirane prema zadanim ciljevima svakog pojedinca.
Termin možete dobiti na: +385 99 517 5662
