Ella Selak Bagarić, psihologinja i voditeljica Centra za zdravlje mladih Zagreb objašnjava zašto je brine najezda odlikaša.
Roditelje prvašića psihologinja savjetuje da ih na novo razdoblje pripremaju tako da, primjerice, skupa odu u kupovinu školskog pribora i prošeću do škole. “Djeci stvorite realnu sliku o tome što je škola kako ne bi došlo do razočaranja”, govori Selak Bagarić. Ističe pritom i posljedice pandemije, kao što je izostanak kohezije u razredima zbog čega djeca i adolescenti nisu prijatelji, nego kolege.
O pitanju prilagodbe djece za nadolazeću školsku godinu, voditeljica Centra za zdravlje mladih kaže:
“Mislim da većina roditelja zna osnovne stvari. S djecom je najvažnije razgovarati, pokušati ih pripremiti. U razgovoru s djecom shvatim koliko roditelji i mi ostali odrasli kažemo neke stvari, a da pritom uopće ne promislimo. S većom djecom je općenito pravilo da mi odrasli manje pričamo i da pustimo njih da pričaju, da im postavljamo otvorena pitanja – Kako si? Bliži se početak školske godine, kako se osjećaš? Nekada i mi kažemo neke stvari u šali koje djeci izazovu stres. Dakle, sjesti, razgovarati, pitati njih kako to njima sve izgleda.”
Mala djeca koja kreću u školu ne znaju što očekivati te Selak Bagarić kaže da psiholozi preporučuju roditeljima da zbog pripreme djeteta zajedno s djecom, primjerice, odu u kupovinu školskog pribora i prošeću do škole.
“Djeci stvorite realnu sliku o tome što je škola kako ne bi došlo do razočaranja. Također, učitelji su osobe od krvi i mesa i naučite djecu kako da imaju povjerenja u njih. Njihova uloga je pomoći djeci da nauče nešto novo i potrebno je potaknuti taj odnos između škole te nastavnog osoblja i djece, ali s realnim očekivanjima”, govori psihologinja.
Psihologinja Selak Bagarić ističe da se sada više nego ikad trebamo brinuti o djeci.
“Sve ovo što se već tri godine događa na globalnom nivou doživljavamo i mi i naša djeca. Razlika između djece i odraslih je u tome da djeca nemaju one psihološke mehanizme koji im pomažu da se nose sa stresom, kao što to pomaže nama, a koji su proizašli iz naših iskustava”, objašnjava Selak Bagarić.
Voditeljica Centra za zdravlje mladih dodaje kako nadolazeća školska godina možda djeluje kao ona pretpandemijska, ali i objašnjava:
“Ne smijemo zaboraviti da posljedice pandemije i dalje traju. To što smo skinuli maske ne znači da smo se riješili svih onih poteškoća koje su zapravo posljedica ove tri godine i svega onoga što je djeci nedostajalo. Kolege i ja smo primijetili da su djeca usamljena. Nedostaje im jedan dio socijalizacije.”
Psihologinja ističe kako u razredima zbog svih okolnosti nema kohezije, djeca i adolescenti nisu prijatelji, već kolege.
“Nisu sva djeca dovoljno povezana da bi im to činilo dodatnu sreću i to je nešto što ni mi stručnjaci, ali ni roditelji, ne smijemo zaboraviti. Posljedice su još uvijek tu i svi smo pomalo iscrpljeni od svega što smo prošli. Nije pitanje samo pandemije. U Hrvatskoj smo prošli stres potresa, a slijedi i globalna gospodarska kriza. Zabrinuti smo, a djeca to čitaju iz naših lica”, govori Selak Bagarić.
Za djecu koja su pala razred ili nisu uspjela upisati željenu srednju školu psihologinja kaže da je to uvijek stresno, međutim, ističe da ne treba plakati nad prolivenim mlijekom.
“Idemo vidjeti što je ono što nas čeka, to su činjenice. Radimo s onim materijalom koji imamo. Mnoga djeca su i ljuta, neka ostavljaju dojam kao da ih nije briga. Zatim roditelji dođu i kažu da njihovo dijete nije briga, dok zapravo adolescent osjeća sram i krivnju te ne želi dodatno pogoršati cijelu situaciju svojim roditeljima”, kaže Selak Bagarić.
Za najezdu odlikaša, psihologinja govori:
“To me jako brine. Razmislite kako je dijete, recimo, pred kraj školske godine. To što ima sve petice i fantastično je, ne znači da je odlično. Odlične ocjene nisu pokazatelj mentalnog zdravlja i nisu pokazatelj uspješnosti.”
Na pitanje kako djecu zaštiti od tog stresa, psihologinja kaže:
“Naravno da je važno poticati samostalnost, ali djeca neke stvari neće moći sama. Ako ih mi u to pustimo s velikim očekivanjima, to je izrazito stresno. Često u ambulanti vidim djecu s anksiozno depresivnom simptomatologijom koja se boje škole i kojima je svaki dan težak jer su superodlikaši. Vi na to dijete gledate kao visokofunkcionalno, međutim, to dijete ne može podnijeti stres. “
Psihologinja objašnjava da brojna djeca pate od smetnji pažnje koncentracije.
“Brojna djeca pate od nesanice, jako teško zaspu ili se bude, a to je posljedica stresnih okolnosti. U takvim je uvjetima jako teško učiti i teško je zadržati ritam koji su možda imali ranije. To su trenuci u kojima bi se roditelji doista trebali osjećati sigurno potražiti pomoć”, zaključuje Selak Bagarić.
Top Radio
(mp)
