Probuđen ujutro osjećao sam se nekako drugačije no inače. Naime, sanjao sam dugo, dugo, da sam u kafiću. Oko mene nigdje nikoga. Samo konobar i ja. Imao sam ipak osjećaj kako je oko mene gomila ljudi, osjećao sam njihove glasove, rad espresso aparata, buku koja dolazi s vrata. Osjećaj je bio kao da nikada nisam sjedio na tom mjestu ili je proteklo puno vremena pa se ne sjećam.
Trgnuo sam se iz sna kada se na istim vratima pojavilo trojac Božinović, Markotić i Beroš. Želio sam istog trenutka pobjeći iz sna u javu, jer i u snu mi se ta trojka nije dobro izgledala. Prekinuli su me u mojem uživanju, promjeni okoline, društva, a na žalost od silne želje da pobjegnem, nisam ni stigao popiti kavu.
Još uvijek zbunjen proživljenim, posegnuo sam za Sanjaricom pokušavajući dokučiti što zapravo znači moj san.
Čitam: “Sanjati da ste u kafiću predstavlja vaš društveni život. San vam govori da je vrijeme da pozovete stare prijatelje i prihvatite ono što su naumili. Sanjati da ste u kafiću ukazuje na to da je vrijeme za druženje sa starim prijateljima. To je simbol društvenih okupljanja i veselja”.
Potražim i što znači sanjati političara i pročitam: “Sanjati da vidiš političare znači da ćeš prevariti nekoga ili ćeš biti prevaren”.
(rd)