Međimurje Press
Željka Drljić

[DETEKTOR] Jasminkin čudotvorni lijek

PIŠE: ŽELJKA DRLJIĆ

Drekbook kloaka najbrže proključa kad se u njoj utapa netko iz druge zemlje. Prije koji dan blatnjavi valovi s društvenih mreža utapali su Bosanku, islamske vjeroispovijesti, zbog toga što nosi maramu na glavi. Cunamiju se izložila zbog javnog prigovora liječnici iz privatne ambulante u Prelogu, koja je prema njoj nastupila netaktično – baš zbog te marame.  Mentalno-fekalni sadržaj s društvenih mreža se, poput zaraze, eksponencijalno širio, a pravovjerni su izdavali naredbe: „nek ode tamo odakle je došla ili nek skine maramu; nek se prilagodi okruženju u koje je doselila; ali i – ‘razapni’ doktoricu.“

Što znači ‘naredba’ – prilagodi se okruženju? Drekbukovac zahtijeva od ‘strankinje’ da skine maramu, a drekbukčeva baka i prabaka nisu skidale ropce s glave – korjenito iz istih razloga kao ‘strankinja’. Drekbukovac u svojim naci-naredbama upućenim ‘strankinji’ koristi riječ marama koja je iz arapskog makrojezika, sletjela u turski jezik, da bi nam je Turci ostavili, a jezikoslovac Anić normirao, uz uputu da je tu i regionalni izraz – rubac.

Dobriša Cesarić bi rekao (doduše s dubljom konotacijom):

„Kod večernjih lampi, mi ćemo se kradom pogledat ko stranci, bez imalo svijesti koliko nas vežu neki stari lanci…“

Ili, zamislite sličicu: Gusti se (opet) nalio ko zemlja pa je Fika počela prigovarati. Gusti je primijenio radikalnu odgojnu metodu. Na psihijatriji, nakon triježnjenja, Gusti skrušeno sjedi nasuprot svoje doktorice i govori:

„Znom, kriv sam. Napil sam se… Fiki sam strgal ropca i potral sam joj gopca.“

Na dalekom Bliskom istoku, Gandafer je napravio isto – i s ropcem i s gopcem svoje voljene. Jedina razlika između našeg Gustija i Gandafera je što Gandafer nije bio pijan (ako je vjeran Kuranu).

RECEPT ZA NAJBOLJI KOLAČ NA SVIJETU

Ali, u srcu Čakovca postoji oaza u kojoj se besplatno može dobiti lijek za strah od stranaca i Bosanaca, strah od bolesnih,  drugačijih… lijek za strah od života. Nalazi se na frekventnoj poziciji, nadomak gradske tržnice, gdje je mjesto radnje, a srce radnje je Jasminka Vabec. Jasminka nije državna dužnosnica, niti na drugi način statusno istaknuta. Ali, cijeli grad zna Jasminku. Prodavačicu s više od 30 godina iskustva.
Zato što Jasminkino lice svijetli dok priča o ljudima, a govor tijela otkriva silinu emocije koja vrije u krvi. Iskonski odjek empatije i simpatije.

Svratite do Jasminke. Ne morate ništa kupiti ni novine ni jednu jedinu žvaku, samo da vam otkrije recept za najbolji kolač na svijetu.

„Jako volim ovaj posao. Zato što sam stalno s ljudima. Najljepše mi je pred Božić kad mi dođu naši sugrađani s posebnim potrebama jer znaju da ih kod mene čekaju kolači. Ionako slastice pripremam mojoj obitelji, a za blagdane ih uvijek bude i previše. Teško je riječima opisati s koliko radosti i zahvalnosti me ti ljudi nagrade i to za sitnicu kakva je kolač“, priča mi Jasminka: „Ima jedna gospođa koja često stane kod mene i veli – Nemojte mi zamjeriti što ništa neću kupiti, samo sam vas došla pozdraviti“, kaže Jasminka dok mi osmijehom slika portrete dragih joj lica koja zastanu pred njezinim izlogom.

Ljudi dragi, ne gušite se u žuči društvenih mreža. Svratite do Jasminke. Pokazat će vam put do čovjeka.

Vezani članci

Komentirajte

Vijesti iz Međimurja