Piše: KRISTINA GITA KAVRAN
Najsnažnije, najrasprostranjenije i najučinkovitije na našem planetu nije ono materijalno. Tu je ljubav, potpuno neopipljiva. Njezino je postojanje doista poput vjetra… osjećaš, ali je ne vidiš. Snaga i veličina ljubavi neosporiva je – ona nema ni suparnika jer može čak i najtežu i najružniju mržnju omekšati i otopiti svojim bezuvjetnim i beskrajnim pupoljcima istine, nježnosti i suosjećajnim razumijevanjem. Ljubav je jedna i jedina prava istina. No pored ljubavi tu je nešto što na vagi postoji i s jedne i s druge strane, a na koju će stranu prevagnuti, ovisi o tome kamo je usmjeravamo. To je RIJEČ.
Svaka riječ živa je vibracija. Riječ može oživiti nešto što je na izmaku snaga, no može i ubiti nešto najdivnije ikad stvoreno u našim životima. Riječi mogu biti otrov za koji nema protuotrova. S druge strane, riječ može biti i slatka toliko da cijeli vaš život obogati obiljem snage, mira i topline. Umjetnost izražavanja spoj je pjesme duše, uma i tijela. Ako tvoj um, srce i duša nisu u miru, ako su isključeni ili dezorijentirani, razum će u komunikaciji nestati i komunikacija će postati sve ono što ne treba. Neće biti učinkovita i neće ispuniti svoju svrhu.
Snaga izgovorene riječi jaka je koliko i sam život. Najveću grešku činimo kad stvaramo i iznosimo riječi u prostor, a ne znamo o čemu govorimo. Nakon takve komunikacije ne samo da ne razumijemo sebe, već ne možemo ni stajati iza onoga što smo rekli. Najčešće nam takvi razgovori ne ostanu u sjećanju, jer su bili prazni i besmisleni, pa se onda hvatamo za slamku i pogoršavamo situaciju. Da bismo takve i slične situacije izbjegli, trebamo pažnju usmjeriti na sugovornika i vlastito tijelo, potruditi se biti prisutni na svakoj razini. Kako dajemo, tako ćemo i dobiti. Svaki razgovor mora imati svrhu. Ako nema svrhe, nema ni smisla započinjati razgovor koji će biti isprazan, a za posljedicu može donijeti nesporazume i pitanja koja će visjeti u zraku.
Kad smo u kontaktu s nekim, jasno trebamo znati što komunikacijom želimo postići, no prije svega ključno je međusobnim razumijevanjem stvoriti povezanost. To se postiže slušanjem sugovornika, praćenjem njegovih emocija i individualnosti bez potrebe da ga modeliramo i mijenjamo u nešto što nije, u nešto što nije njegova svrha. Svi smo tu s razlogom, svaka duša ima svoj zadatak, svoju misiju, želi dati nešto ovom svijetu. Svrha nije jednaka svima, zato i jesmo toliko različiti. Da smo svi jednaki, ne bi ni bilo zanimljivo, ne bi bilo napretka ni u jednome području našeg postojanja. Svatko od nas mora slijediti svoj put, biti nošen svojom strujom kreacije jer jedino tako možemo biti korisni sebi i svima oko sebe. Povežite se sami sa sobom, svojim osjetilima, budite prisutni u svom tijelu, jer to je jedini pravi put da se skladno povežete i s drugima.
Komuniciranjem postojimo, izražavamo sebe, a posljedica našeg odnosa projekcija je te iste komunikacije. I zapamtite, ne komuniciramo samo riječima, već i mislima i emotivnim stanjima. Sve su to riječi, samo izražene u drugoj dimenziji koju itekako osjećamo jedni kod drugih. Neki su toga svjesni više, neki malo manje, a neki se još uvijek gube u traženju što je čije, jesu li to njihove emocije i misli ili sugovornikove. Stoga ne podcjenjujte vrijednost svojih misli, emocija, ni izgovorenih riječi. Riječi su poput zlata, naravno, ako su dobre.
Vaše riječi istovremeno i otvaraju i zatvaraju vrata između vašeg svijeta i svijeta ljudi s kojima ste u kontaktu. Vaša riječ mora biti melem i doći do srca druge osobe. Nemojte razgovarati umom, razgovarajte srcem. Razgovarajte zajedničkim glasom, jezikom koji je poznat i vama i drugome. Ako djelujete jezikom iz srca, to će se odraziti i na vašem licu, jer sve ono što je u srcu jednostavno se ne može sakriti, srce ne zna lagati. To ne znači da se potpuno isključite iz svog uma. Dapače, uključite i jedno i drugo, no uvijek govorite iz srca jer ipak je od svega najvažnije da vas druga osoba doista i čuje. U nekim trenucima možda i neće biti toliko važno što ste točno rekli, već kako ste to učinili. Možda ćete govoriti o boli, o neugodnim temama, ali ako pronađete način da se ne identificirate s tom boli, nitko to što govorite neće doživjeti kao napad, nikoga nećete uvrijediti, ni povrijediti, već ćete izazvati jedino poštovanje i čisto razumijevanje.
U kriznim situacijama vodite svoje riječi s točke suosjećanja i tolerancije. Ako vas netko napada, ne reagirajte, pokažite milost i dozvolite da u toj milosti vaš sugovornik vlastitim snagama pronađe sliku stanja u koje ga dovela njegova projekcija straha, nesigurnosti… Komunicirajte svjesno, ne vodite se linijom manjeg otpora i ne bježite. Bez obzira na težinu situacije, dozvolite vidjeti, osjetiti i čuti osobu i nježno je, s iskrenim suosjećanjem, vodite od svog srca prema njegovu.
………………………………………..
Kristina Gita Kavran, dipl. životni i socijalni savjetnik s težištem na sistemsko dinamičkom pristupu i zdravstvenoj pedagogiji u savjetovanju; pedagoško-zvučni terapeut u radu s djecom; Wingwave coach… (više informacija: kagita-akademija.hr
Programi sadrže: individualni pristup, detaljnu analizu, stručni terapijski pristup u kojem je sjedinjeno cjelokupno desetogodišnje iskustvo u radu s ljudima i programe posebno dizajnirane prema zadanim ciljevima svakog pojedinca.
Termin možete dobiti na: +385 99 517 5662
