PIŠE: Rajko Dobošić
Potrošačka kultura i financijska industrija ne mogu lako prebrisati nematerijalne vrijednosti iz života pojedinca ili društva. Kada se zapitamo je li konzumerizam porok ili vrlina nije moguće jednoznačno odgovoriti.
U stilovima kupnje od orijentacija na marku, kupujmo domaće, kvaliteta prije svega, pažljivo s novcem, šoping kao dokolica i identitetska kupnja, dokazano, najviše vjerujemo markama proizvoda. Ipak, on mlađi orjentiraniji su prema nečemu što se naziva ekonomija iskustva, negoli materijalna dobra. Radije će otputovati negoli kupiti automobil. Njima su draža nova iskustva, novi doživljaji, nego gomilanje materijalnih predmeta, s iznimkom informatičkih gadeta. U magnetskoj privlačnosti šopinga nije bitna samo masovnost ponude, nego i način na koji se potrošači mobiliziraju na kupnju.
Trgovci vabe potrošače i stvaraju spektakl potrošačke groznice. Šoping centri su koncipirani kao mali grad. Tamo nema sata, isto kao ni u kockarnicama. Postoje različiti trikovi za koje su u velikoj mjeri zaslužni ljudi koji se bave marketingom i primijenjenim društvenim istraživanjima, psihologijom potrošnje.
Ovih dana svjedočimo prosinačkoj histeriji jer Božić sve više postaje slavlje kupnje i potrošnje. Zemlja apsurda, iako naravno nije jedina s takvim “pedigreom”. U Hrvatskoj naime gotovo četvrtina stanovništva živi na granici siromaštva, što međutim ne znači da oni koji novca imaju, makar i minimalno, ne troše enormne svote kuna i eura za kojekakva konzumeristička uživanja. A da dolazi Božić prvo nas podsjete trgovci, koji već nakon Dušnog dana, 2. studenoga, a neki još i prije, ukrase svoje prostore i izloge i tako kreću s blagdanskom ponudom. I slobodno se možemo zapitati dolazi li nam to Božić svake godine sve ranije.
Užurbanost u predblagdansko vrijeme vidi se u cijeloj Hrvatskoj, a najveće gužve su u prodajnim centrima i supermarketima. Kupljene vrećice ne daju naslutiti da je prosječna plaća tek nešto viša od 6000 kuna. No, sve češća su i brojna pitanja baš u predblagdansko vrijeme: gube li se stari tradicijski običaji zbog sve izraženijeg konzumerizma, ali i troše li građani iznad svojih mogućnosti?
Na televiziji su samo reklame za Djeda Mraza, a gotovo nigdje nema Svete obitelji. Mislim da se to zaboravlja… Konzumerizam izjeda Europu. Pojednostavljeno rečeno, što je standard viši, to je manje vjere, manji natalitet, i to je vrlo mjerljivo. Kršćanstvo nije protiv materijalnoga, ali jest za umjerenost, jest za primat duhovnog nad materijalnim. Filozofija konzumerizma urušava cjelokupan sustav vrijednosti. Postaje uvriježeno da bez kupnje i potrošnje ništa nema značenje, odnosno, da to postaje početak i kraj, bit svega. Isto je i s Božićem.
Aleksando Galeano jednom je prilikom jasno dao do znanja u kakvom društvu živimo: “Mi živimo u svijetu gdje su sahrane važnije od pokojnika, gdje su svade važnije do ljubavi, gdje je izgled važniji od pameti. Mi živimo u kulturi ambalaže, koja prezire sadržaj.”
UREDNIK
