Slavimo danas svetkovinu Svih svetih kojom nam Crkva želi naznačiti kako svetost nije samo za izabrane, već je svetost za svakoga čovjeka. Kad je Bog pozivao ljude na život i kad im je davao konkretne zadaće i iznosio pred njih svoja očekivanja, onda je jasno htio da hode putem svetosti slijedeći primjer njegove svetosti. No time što je Bog stvorio ljude za svetost i pozvao ih da idu putem svetosti, on je ujedno i naznačio koji je to konkretni put, tako da nije čovjeka ostavio neupućena i u neznanju glede toga što je istinska svetost i kako je postići. U tom smislu nam i danas odjekuju riječi evanđeoskih blaženstava u kojima Isus iznosi put svetosti, ali ne samo za neku izabranu elitu, već za sve one koji njega doživljavaju kao Učitelja i slušaju njegov glas.
Razmišljamo što smo od naših pokojnika baštinili, čime su nas zadužili ili ne. Blagdan Svih svetih nije samo uspomena na dobre i plemenite ljude. Naš su život nečim obilježili, usmjerili, možemo ih smatrati svojim uzorima i zato im želimo iskazati poštovanje.
Nije to samo sjećanje. Pokupili smo od njih neke načine razmišljanja i obrasce ponašanja. Neki njihovi stavovi u nama još žive. Njihove vrijednosti su dio i naših vrijednosti. I oni su imali svoje mane, slabosti i nedostatke. Kome se trebalo oprostiti sve smo oprostili i idemo dalje.
Nema teških emocija, samo poštovanje i pomirenje. Nije fizički nestanak i njihov kraj. Naši pokojnici nisu odsutni, samo su nama postali nevidljivi.
Počivali u miru!
(rd)