Dan sjedinjenja Međimurja s maticom zemljom Hrvatskom spomendan je u Republici Hrvatskoj koji se obilježava 9. siječnja. Na Groblju sv. Stjepana u Prelogu, ispred posljednjeg počivališta Juraja Lajtmana, okupili su se predstavnici Grada Preloga, zamjenik gradonačelnika Zdravko Kvakan, predsjednik Gradskog vijeća Dražen Novak, vijećnici Gradskog vijeća Grada Preloga, predsjednica Mjesnog odbora Prelog Anica Naranđa, predstavnici Međimurske županije, župan Matija Posavec, zamjenici župana Mario Medved i Elvis Kralj, predsjednik Skupštine Međimurske županije Dragutin Glavina, predstavnici Zrinske garde Čakovec te Matice Hrvatske Ogranak Čakovec. U sklopu programa obilježavanja ovog dana u Međimurskoj županiji, položili su se vijenci i upalile svijeće kod rodne kuće dr. Ivana Novaka u Macincu, na grobu dr. Vinka Žganca u Vratišincu, na grobu Juraja Lajtmana u Prelogu, na grobu dr. Ivanu Novaku na gradskom groblju u Mihovljanu te kod spomen – ploče ocu Kapistranu Geciju, na Katoličkom domu u Čakovcu. Održana je i svečana akademija, s glazbenim programom, „Večer međimurskog identiteta“ u Centru za kulturu u Čakovcu.
Nakon vojnog oslobađanja Međimurja, na Franjevačkom je trgu u Čakovcu 9. siječnja 1919. održana velika narodna skupština na kojoj je donesena Rezolucija o odcjepljenju Međimurja od mađarske države i izražena želja za pripojenjem Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca. Iako su Mađari odustali od Međimurja tek nakon Trianonskog sporazuma 1920. godine, velika narodna skupština u Čakovcu bila je jedna od najvažnijih događaja za hrvatsko stanovništvo u Međimurju: „U Hrvatskom je narodu u Međimurju od uvijek živjela želja da se politički sjedini sa svojim suplemenicima iste krvi i jezika. Imperijalizam mađarske države, koji je nasilnom mađarizacijom htio od raznih naroda bivše države Ugarske stvoriti jedinstveni i jednojezični mađarski narod,- kao što nije uspio kod ostalih nemađarskih naroda – tako nije uspio niti kod međimurskih Hrvata. Mađarske su vlasti htjele još jednim posljednjim udarcem u klici uništiti ovu težnju naroda za slobodom, te su mnogi sinovi našega naroda morali tu težnju platiti vlastitom krvlju. Ipak je nadošao čas oslobođenja po slavnoj vojsci sinova naše krvi i jezika. Zato danas Hrvati iz cieloga Međimurja, – sakupljeni na javnoj obćoj skupštini, održanoj 9. siječnja 1919. u glavnom mjestu Čakovcu, – pred cielim svietom otvoreno, odlučno, jednodušno i samosvjesno izjavljuju: Za uviek se odcjepljujemo od mađarske države, kojoj smo do sada pripadali samo pod utjecajem sile i protiv svoje volje“.
Na Groblju sv. Stjepana, na doprinos Juraja Lajtmana podsjetio je zamjenik gradonačelnika Zdravko Kvakan: „Juraj Lajtman veliki dio svog života kao odvjetnik proveo je u Prelogu. Prije Prvoga svjetskog rata, bio je jedan od najustrajnijih i najzaslužnijih pobornika za hrvatski kulturni i politički preporod Hrvata između Mure i Drave. Kao župnik, najprije je djelovao u Daruvaru, a onda u Kotoribi, gdje je, utemeljivši hrvatski pjevački zbor, razvio vrlo široku kulturnu aktivnost među međimurskim Hrvatima. Bio je vrlo aktivan u cecilijanskom pokretu, a 1912., zajedno s Kuharom i Lipovnjakom sastavio je i tiskao u Zagrebu glasoviti molitvenik na hrvatskom jeziku za međimurske Hrvate „Jezuš, ljubav moja“. U svim događajima koji su prethodili oslobođenju Međimurja Juraj Lajtman više je od jednog desetljeća radio vrlo plodotvorno. Pišući u hrvatskom tisku, poglavito u Katoličkom listu, Juraj Lajtman pokazao se i kao vrstan publicist“.
(žs)
