Oduvijek se učilo da su godišnja doba vremenske promjene koje određuju način oblačenja, ali i niz drugih elemenata koji su podijeljeni na četiri dijela. Možda je moj prozor zamagljen, ali ja ne vidim te promjene.
Kao da su se doba posvađala i svela na toplo i hladno i nema između ničega.
Pogledom pratim sunce koje se još uvijek sramežljivo pojavljuje. Ta žuta kugla ima želju da utopli moj grad i moje drvo šireći svoje zrake da nadjača oblake. Proljeće kao da malo hoće, malo neće svojom snagom otjerati zimu. Poneka visibaba uporno pruža glavicu i želi dosegnuti drvo u mome dvorištu.
Ogoljelo stablo, ali s granama dignutim uvis kao da zove sunce da ga ozeleni. Smeta mu vjetar koji je još u okrilju zime, samo se trava budi i počinje zeleniti ostavljajući svoj zimski spokoj.
Lišće na drvetu uvijek na vrijeme svojom bojom javlja koje je godišnje doba. Zasada, još uvijek ogoljelo i prazno, u iščekivanju proljeća.
(td)
