Živimo u vremenu kada su moralni pa i etički principi u velikoj krizi. Jasno je da vlada licemjerje. Manje više svi prikazuju da su bolji, vrjedniji, da su naj, naj, jer očito je da je sada to itekako IN.
Svakog trenutka možete razgovarati s osobom koja će vam se prikazivati ovakva ili onakva ili hvaliti određene vrline, a onog trena dok se okrene u nekom drugom pravcu „obrne” ploču i nekome drugome vas ocrnjuje da bi sebe prikazala kao bolju i vrjedniju osobu.
Svjedoci smo da mnogi koji se danas uoči izbora drže „svojih političara” kao vjerni savjetodavci, prijatelji, čine medvjeđu uslugu upravo toj osobi. U vremenu izbora kada je to puno više izraženije, takvi nikada ne prezaju kako bi bili „vrjedniji” od drugih.
Nažalost, nema djelatnosti u društvu kojem licemjerje ne uzima visoko mjesto. Svaka pora društva nosi taj teret, a da ga nema, većina ne bi ni mogla funkcionirati. Nažalost, donosi im to puno više blagodati i društvenog priznanja nego moralno, etično i uljudbeno ponašanje. Uspješniji su oni koji se bolje služe lisičjim svojstvima, pri čemu je samo nužno da znaš dobro prikriti to svojstvo i da budeš velik hinac i licemjerac. Takvi se inače klone opasnosti i pohlepni su za dobitkom. Ako im dobro činiš, uz tebe su, nude ti i krv no kad se nevolja primakne oni izmiču. Zaboravljaju zahvalnost kad im je to od koristi.
Političari primaju informacije sa svih strana i mogu sami razlučiti „dobro od lošeg”. Iako, kada se postigne cilj, a on je primaran, opravdava se i način i sredstvo postizanja, ma kako to apsurdno izgledalo. Ozbiljno razmatranje višestrukih, različitih gledišta je, jednostavno rečeno, pametno razmišljanje. Kritično je razmišljanje tamo gdje ne pretpostavljate samo da ste u pravu. I nije važno ono što gledate, već ono što vidite!
Vrijeme izbora je pred nama. Minute otkucavaju, još uvijek mnogi satovi mogu na popravak.
R.Dobošić