Turbofolk je u Hrvatskoj prije otprilike 15 godina stekao veliku popularnost. Bila je to u glazbenom i kulturološkom smislu, prava revolucija. Ulice, kafiće, automobile, klubove i školska dvorišta, preuzimale su istočnjačke melodije.
Zamo li da je turbofolk glazbeni stil nastao u Srbiji u ranim 1990-ima. Nastao je iz folk stila, popularnog među ruralnim stanovništvom. Naziv turbofolk smislio je crnogorski pjevač Rambo Amadeus: “Folk je narod. Turbo je sustav ubrizgavanja goriva pod tlakom u cilindar motora s unutarnjim izgaranjem”.
Bitku s cajkama pomalo je gubio i Čakovec kao sinonim grada rocka, čija se mladež polarizirala na ljubitelje srpskog turbofolka i one koji to nikada nisu prisvojili. Postalo je već tada važno tko nosi koju odjeću, tko u izlasku koliko potroši i čiji tata vozi bolji auto. Fenomen narodnjaka imao je daleko veće posljedice od glazbenih. Nisu cajke obilježile samo glazbeni ukus mladeži, već su mnogima definirale svjetonazor. Spotovi višemilijunskih pregleda, idealizirajući nekakvu višu socijalnu klasu, navodili su gledatelje na čežnju za takvim načinom života. Tako su cajke već godinama etablirana omiljena glazba hrvatske mladeži. Posljedice nametanja krivih ideala kroz bitan medij kao što je glazba vidljive su kroz poremećeni sistem vrijednosti koji vlada u hrvatskom društvu.
Sve je više gostujućih koncerata pjevača folka u našem kraju koji svojim pjesmama, nemuštim stihovima i rimama potenciraju novac, alkohol, drogu i raskalašenost. Njihove nastupe potpiruju i lokalne radio postaje koje ne mogu odoljeti niskim strastima. Pomalo i razumljivo u mainstream vremenima, trendovskim pokušajima, ali bez imalo ukusa, da ne govorimo glazbenog obrazovanja.
Kako su cajke u hrvatskom društvu nažalost postale opće priznata kategorija, Ministarstvo kulture do dana današnjeg nije se oglasilo o tom fenomenu, dopuštajući njegov permanentni utjecaj na mlade, ali i društvo u cjelini. A znamo kakvo je.
S druge strane, kao kulturni fenomen, rock-glazba je na svijet utjecala kao nijedna druga. Smatra se zaslužnom za okončavanje ratova, širenje mira i tolerancije, kao i kvarenje nevinih i širenje moralne truleži. Sada je gotovo nestala sa scene i spala je na nekoliko slova.
Mnogi će reći o ukusima se ne raspravlja, ali da li se to treba odnositi i na moralne društvene vrijednosti svakog odrastanja?
Urednik
